Pravo ljeto tek što nije došlo i vjerujem da će svim čajoljupcima dobro doći jedan zdravi osvježavajući hladni čaj. Prije par godina dok sam radila u Japanu, imala sam prilike probati mugicha. Zainteresirao me miris, okus i izgled, ali kako smo u početku uglavnom imali problema sa sporazumijevanjem nitko mi nije točno znao objasniti što je to točno. Odgovor je bio - mugicha. Kasnije, kako sam učila jezik, naučila sam i ponešto o ovom čaju.

Mugicha (jap: 麦茶, romaji: mugicha) je čaj od preprženog ječma, pogotovo popularan za ljetnih vrućina i sparina u Japanu. Oumugi (jap:大麦) japanska je riječ za ječam. Pije se i u Kini (kin: 大麦茶, pinyin: da4mai4 cha2) i u Koreji ali ja ću se zadržati na japanskom opisu obzirom da sam čula za njega u Japanu. Moguće ga je kupiti preko interneta, u filtar vrećicama ili bez njih, ili već gotov u trgovinama ili automatima. Jednostavnija je solucija pripremiti ga kod kuće. Može se piti topli, pogotovo zimi ili, na japanski način, hladan ljeti.

Mugicha je idealan čaj za ljeto kao i prije spavanja s obzirom na to da ne sadrži kofein, dakle, prikladan i za djecu. Kažu da sadrži i antibakterijska svojstva, sprečava rak a dobar je i kod grlobolje te kao diuretik. Nije gorak i ima blagi prženi odličan okus i miris. Preporučuju ga i makrobiotičari.

Napomena: U čašici se ne vidi dobro boja jer je mala i bijela. Ova u staklenki je realnija iako je čaj svjetliji a zbog umjetne rasvjete boja nije 100% kao uživo. 

U zadnje vrijeme puno pišem o japanskim čajevima, pogotovo o Senchi, pa je vrijeme da barem jednu predstavim. Radi se o Senchi imena Sencha of the Spring Sun, proizvođača Obubu Tea iz Kyota. Može se kupiti preko interneta, a 100 grama košta 155 kuna. Radi se o Asamushi Senchi (za detalje pogledajte post od ranije) visoke kvalitete od listića ubranih u proljeće. Kao što bi i svaki iole ozbiljan prodavač trebao, tako Obubu Tea navodi sve detalje za ovu Senchu - od sorte do načina pripreme.

Ovaj je čaj možda kompliciran za pripremu, prevruća voda ili predugo vrijeme namakanja rezultirat će jako gorkim čajem. 1 minuta za prvi puta, 20, 30, 40... sekundi za svaki sljedeći. Ostavite li ga slučajno 3 minute kako je kod nas ustaljeno mišljenje za zelene čajeve, zamrzit ćete ga na prvi okus radi gorčine. Kako je ovo čaj od prošle godine (ovogodišnji još nije bio dostupan dok sam naručivala), miris je odličan! To je ono što me uvijek oduševi s kvalitetnim japanskim čajevima i što uvijek navodim kao jedan od pokazatelja vrijedi li dati novac za Senchu ili ne - miris suhih listića. Listići su dugi, igličasti, tamno zelene ali svježe boje. Okus i miris je teško opisati, stoga pogledajte kako izgledaju suhi listići i prema njihovom izgledu možete predočiti i okus i miris, barem kad je Sencha u pitanju. Blijeda boja listića (donja slika) - blijedi izvjetreni blagi okus; intenzivna i svježa boja (gornjaslika) - svjež i intenzivan okus i miris. Na slici možete vidjeti tu razliku. Napominjem, kvaliteta ima cijenu, barem u čajnom svijetu. Zavaravanje je da postoji kvalitetna Sencha za 20 kuna 100 grama (donja slika) ili kvalitetna matcha za 10 kuna 50 grama.

5 grama čaja dovoljno je za oko 150ml vode. 70 stupnjeva bi trebala biti najviša temperatura za Senchu. Sencha je, suprotno mnogim mišljenjima, čaj koji je teško pripremiti, dok je npr. Bancha mnogo jednostavnija. Prepremljena na pravi način, ostavlja slatki okus. Obubu navodi kako je okus "zen-like mistiness", i koliko sam protiv takvih opisa, toliko se moram i složiti. Čaj za prepuštanje i opuštanje, nikako za svakodnevno regularno ispijanje već za mirno uživanje. Okus nije ni prejak ni preslab, ima taman toliko gorčine i slatkoće da zadovolji Sencho-ljupce. Mokri listići imaju svjež miris specifičan za Senchu. Iako se na slikama ne vidi dobro, čaj je blijedo zelene boje, ne žute kao npr. Bancha.

Najbolje ju je pripremati u pravom čajniku, naravno, preporučam kyusu radi ukupnog dojma koji je prije obavezno zagrijati. Iako se često navodi kako je za drugo prelijevanje potrebno čekati duže, to ovisi od čaja do čaja. U slučaju Senche to se nikako ne preporuča jer ćete dobiti jako gorki čaj. Za čajne početnike ovaj je čaj možda preskupi i prekompliciran za pripremu. Za eksperimentiranje sa Senchom za početak preporučam neke jeftinije varijante. Ipak, želite li kvalitetniji čaj, donja granica neka bude 60-ak kuna i po mogućnosti kupujte Shinchu. Do pravog načina pripreme Senche, moći ćete doći isključivo eksperimentiranjem s najdražom vrstom Senche. Ne odgovara li vam okus, kupite neku drugu vrstu - ima ih mnogo!

Prije nekoliko mjeseci čula sam za čaj od lista masline. Kako nisam ljubitelj maslina, a ovdje se ipak radi o lišću, jako me zanimalo kakvog je okusa čaj. Odmah moram reći kako je kutija u kojoj sušene listove držim, ipak poprimila blag miris maslina dok lišće, suho, nema baš nikakvog mirisa.


Vjerujem da su mnogi od vas već imali prilike vidjeti članak o ovome čaju. Budući da nam je maslina široko dostupna, da "svatko ima nekog tko ima maslinu", ne začuđuje ni iznenadna pomama za ovim čajem. Sušite li listove sami, budite oprezni kako ih sušite, dalje od direktnog sunca. Neću prenositi cijeli tekst o ljekovitosti, svojstvima, itd., jer me više zanima ona druga strana, okus, miris i kombinacije s drugim čajevima. Također, želim ponovno napomenuti kako niti jedan čaj neće imati utjecaja na vaše zdravlje ako se ne pridržavate točnih uputa, ako vam konzumiranje ne pređe u naviku i ako - u njemu ne uživate.

Informacije koje prenosim o samom čaju uglavnom su one koje u zadnje vrijeme kruže pa se tako ne želim previše na njima zadržavati. (Potražite na Coolinarki, tamo je članak koji je počeo masovno kružiti, naveden je i drugačiji način pripreme.)

Ukratko, navodi se kako čaj od listova masline osim što podiže imunitet, ima antivirusno, antiparazitsko, antibakterijsko i antifungalno djelovanje. Obzirom se svako malo pojavi neki čaj oko kojeg se digne strka i galama kao najdjelotvornijeg u borbi protiv, ako već ne svih, onda barem ogromnog broja bolesti, ponovit ću svoje mišljenje. Ne postoji lijek za sve a na zdravlje utječe mnogo više čimbenika od samog ispijanja čajeva. Najbolji će za zdravlje svakako biti onaj čaj koji vam je najdraži i najbolji jer ćete se veseliti svakoj šalici. A sreća je zdrava. :)


Za svakodnevno ispijanje preporuča se jedna do tri šalice dnevno, s listićima koji su odstajali u vodi najviše 5 minuta. Za one pod velikim stresom i za podizanje imuniteta, preporuča se barem dvije šalice čaja do najviše pet, i to namakanog do 15 minuta. Preporuča se usitniti listiće nakon što se osuše (ako sami sušite). Jedna čajna žličica dovoljna je za jednu šalicu čaja. Može se miješati s drugim čajevima, zelenim, biljnim, dodavati mlijeko, ohladiti i piti hladan.

Dakle, jednu čajnu žličicu listića ostavite u vodi koja je zavrela  i odstajala minutu-dvije, 5 minuta. Za drugo korištenje ostavite 10 minuta. Čaj ne preporučam miješati s drugim čajevima jer ima poseban, blag, dobar miris i okus i nije mu potrebno ni šećera, ni meda, ni limuna ni bilo kakvih drugih dodataka. Želite li ga ipak s nečim pomiješati, dobro će se slagati s bilo kojom kombinacijom. Nemojte puštati da se ohladi i nemojte listiće ostavljati predugo u vodi.


Ovo je svakako jedan od dobrih čajeva koji je i više nego prihvatljiv za one osjetljivog nepca koji traže nešto blaže.

Bancha je čaj koji se uglavnom konzumira uz jelo ali i koristi za npr. ochazuke (rižu s čajem), botebotecha i dr. O ovome će još biti riječi. Kuhanje s čajem je jedna stvarno posebna i zanimljiva kategorija koja je kod nas još uvijek nezamisliva. Bancha je uglavnom slabijeg, zelenijeg i grubljeg okusa. To naravno opet ovisi o kvaliteti i o tome koliko je dugo čaj stajao na polici. Zbog manjeg udjela teina nego Sencha, ovaj je čaj također prikladan kao "običan dnevni" čaj. Naiđete li na pravu Banchu, vidjet ćete da je ona sve samo ne obična.

Koju ste Banchu imali prilike probati?

Često čujem komentare kako je čaj dobar jedino za liječenje prehlade i to uglavnom neki voćni iz filtar vrećice. Veliki problem kao što sam već pisala predstavlja neprepoznavanje kvalitete čaja ali i njegova priprema. Pet minuta u metalnom ili papirnatom filteru s vrućom vodom nikako ne preporučam, gotovo u nijednom slučaju. Evo i pet jednostavnih savjeta o kojima je dobro voditi računa prilikom kuhanja čajeva da ispadne što je moguće bolji.

1. Nabavite dobar čajnik
Kako mi nemamo kulturu ispijanja čajeva, tako je i čajni pribor ograničen. Ipak, svima onima koji žele uvesti čaj u svoju dnevnu rutinu, preporučam da kupe barem jedan dobar čajnik. Kineski, japanski, korejski, engleski, sasvim je svejedno za početak, važno je da je kvalitetan i optimalnog volumena, npr. 200ml. Poželjno je da isti ima cijedilo bilo koje vrste, bilo da se radi o onom koje se može izvaditi ili samo rupicama kroz koje se listići ne mogu progurati. Preporučam kuhanje vode u kuhalu a ne u raznim lončićima koji se koriste za kuhanje drugih namirnica. Taj isti čajnik prije upotreba isperite vrućom vodom. Ne preporuča se korištenje perilice za suđe i deterdženta, naravno, ovisi o čajniku.

2. Stavite dovoljnu količinu listića
Stavite dovoljnu količinu listića jer će premala rezultirati čajem s manje izraženim okusom. Nije dobro staviti ni previše čaja jer listići neće imati dovoljno prostora. Iz tog su razloga nepreporučljive i metalne kuglice. U početku se pridržavajte uputa, kasnije je to vrlo lako i procijeniti.

3. Pazite na temperaturu i vrijeme
Temperatura i vrijeme uglavnom su najveći krivac za odustajanje od čajeva. Uvijek je potrebno voditi računa o vremenu koliko ostavljate listiće u vodi i o temperaturi. Posebno treba paziti kod zelenih čajeva jer se oni najlakše zamjere početnicima.

4. Ne ostavljate listiće u čajniku duže od nekoliko sati, pogotovo ne na visokim temperaturama
Listiće koje želite ponovno iskoristiti ne ostavljajte u čajniku predugo. Ne morate ih iskoristiti odmah ali predugo stajanje će uništiti čaj pogotovo po ljeti. Probajte ga iskoristiti u roku od sat vremena. Neki čajevi najbolji okus pružaju tek prilikom drugog ili trećeg prelijevanja.

5. Pravilno raspodijelite čaj iz čajnika u šalice iz svakom prelijevanja
Koristite li veći čajnik i više šalica, uvijek ravnomjerno rasporedite čaj u šalice. Dakle, prvo prelijevanje raspodijelite u sve šalice, zatim drugo u sve šalice, itd, dok ih ne napunite. Tako će čaj u svim šalicama imati jednaki okus.

- konacha ( ili sushi čaj ) - ostaci nakon procesuiranja čaja. Čaj niže kvalitete (prašina, sitni djelovi listića itd.) i uglavnom se prodaje u većim količinama po vrlo niskoj cijeni. Poslužuje se uz sushi.

Kukicha, hojicha, genmaicha, konacha, svi mogu biti dijelom ili u potpunosti dobiveni od banche, senche i gyokura.

- benifuki (jap: べにふうき茶, romaji: benifuuki cha) - poseban zeleni čaj koji pomaže u borbi protiv alergija. Uskoro poseban članak.
- Gaba - posebna je vrsta čaja izumljena u Japanu prije dvadesetak godina. Smatra se jednim od najzdravijih čajeva uopće iako kod nas nije pretjerano popularan.

Crni japanski čajevi (jap: 紅茶, romaji: koucha)
Crni čajevi ili, pravilnije, crveni čajevi prilično su rijetki jer jednostavno nisu toliko popularni kao zeleni. Japan je zemlja zelenih čajeva i stoga ne čudi nedostatak svih drugih. Ipak, uzgajaju se i crni, u pokrajini Miyazaki, Saga, Kagoshima...

Oolong japanski čajevi
Oolong japanski čajevi u Japanu se zovu uron cha (jap: ウーロン茶 ili 烏龍茶, romaji: uuron cha) što je posuđena riječ iz kineskog jezika (kin: 乌龙茶 pinyin: wu1long2 cha2). Sama riječ govori da ovaj čaj svoje porijeklo vuče iz Kine i da nije jedna od autohtonih vrsta. U Japanu se uzgaja u pokrajini Miyazaki. Postoji i crni oolong čaj ili kuro-uron cha (jap: 黒烏龍茶 ili 黒ウーロン茶, romaji: kuro uuron cha) koji kako mu i ime govori, spada između crnih i oolong čajeva. Također se proizvodi u pokrajini Miyazaki. Oolong čajevi u Japanu nisu tako raznovrsni kao oni kineski. Smeđe su boje i dolaze jednostavno pod nazivom "uron cha".

Matcha
Matcha (jap: 抹茶, romaji: maccha) je posebna vrsta japanskog čaja u prahu, jedan od najpopularnijih je onaj koji se proizvodi u Uji-u.

Naravno, kao što sam već pisala u članku o senchi, tako i za sve ove vrste čajeva moguća je detaljnija podjela. Ovaj bi se popis mogao proširiti i suziti, ovisno o kriterijima podjele. Međutim to su oni čajevi koje ćete uglavnom vidjeti u (online) trgovinama. O mnogima će uskoro biti detaljnijih informacija sa slikama. Tu su jos i zeleni čaj s jasminom, jako popularan i kao ledeni čaj, konbucha (čaj s algama), sakuracha (čaj od usoljenih cvjetića japanske trešnje), amacha (biljni čaj od listova hortenzije /Hydrangea serrata/ protiv alergija), mugicha (čaj od prženog ječma), itd...

Vjerojatno vam je već dosta svih ovih "cha" u nazivima pa ću stati s nabrajanjem. Jeste li primijetili koji od ovih čajeva odudara u nazivu? :)

Poznata u cijelom svijetu kao japanski nacionalni cvijet, sakura je u proljeće neizostavni detalj Japana. Doživjeti proljeće u vrijeme cvjetanja sakure doživljaj je koji se nikako ne zaboravlja. Kao najpopularniji i najobožavaniji cvijet Japana, ne čudi da su se sjetili iskoristiti ga i u gastronomiji.
Usoljeni cvjetovi japanske trešnje - sakure (jap: 桜) (vrsta kanzan, rozi cvjetići) pripremaju se i kao čaj - Sakuracha (jap: 桜). Sakuracha je vjerojatno jedan od najtradicionalnijih japanskih čajeva te se često poslužuje na ceremonijama kao što su vjenčanja. U principu, sakuracha se može pripremiti i kod kuće. Nastao je kao oblik čuvanja cvijeta koji cvate samo jednom godišnje u vrlo kratkom vremenskom periodu, Danas nema mnogo proizvođača, ali nije nedostupan. Svoj sam kupila od Obubu-tea farme čaja.

Čaj se može koristiti zasebno a može se miješati i s drugim čajevima (npr. sencha) ili za npr. sakura latte, razne kolače, dodatke drugim jelima, kao dodatak pri kuhanju riže, itd itd. Trgovine su u Japanu prepune proizvoda koji sadrže sakuru. Usput, postoje i usoljeni listovi sakure koji se također mogu pripremati kao čaj a postoje i razne mješavine npr. senche s grančicama drveta trešnje.

Na prvi pogled sakuracha ne izgleda primamljivo. Cvjetovi su "prešani" i usoljeni pomoću šljivinog octa i soli. Okus i miris cvjetića nisu ni blizu onog na što asocira sam postupak. Sam miris Cvijetića je fascinantan. Miriše više na ušećereno voće, kisele gumene bombone, šljivu...sve samo ne na nešto ukiseljeno. U mirisu se jasno osjeti šljiva. U takvom "suhom" obliku, cvjetići su izrazito ružičaste boje.

Čaj se može pripremiti na nekoliko načina a najbolje je isprobavati dok se ne dobije zadovoljavajući okus. Iz samog je postupka jasno da će čaj biti slani. Tako je moguće prvo ispravi cvjetić te ga preliti s vrućom vodom (ali ne kipućom!) ili cvjetić namakati u vodi 1-5 minuta, odvojiti tu vodu te preliti još jednom i žlicom dodati tu prvu "usoljenu" vodu u drugu prema želji. Jednom namoćen, cvjetić izgleda prekrasno. Za čaj je dovoljan samo jedan. Miris i dalje podsjeća na šljivu...a okus... okus je poseban... pomalo slani, pomalo cvjetni. pomalo japanski...

Ipak, našem zapadnjačkom nepcu teško će pasti ovakvi okusi a kako sam trenutno u proljetnom raspoloženju, predlažem i kandirani šećer s okusom trešnje. Prava mala slatko-slana kombinacija. A za one kojima se ovakvi slani čajevi ipak sviđaju ili misle da bi im se mogli sviđati, uskoro slijedi još jedan  članak o home-made slanom kineskom čaju.

Uskoro članak o jednom jako zanimljivom čaju - riječ je o omiljenom japanskom drvu... Jedna sencha visoke kvalitete i usporedba s onima niže (fotografije koje sam obećala u prijašnjem članku) te nekoliko informacija o banchi. Slijedi dakle tjedan japanskih čajeva, uskoro su na redu kineski, turski te mnogi drugi! :)

Na nedavnom posjetu Provansi, nisam mogla odoljeti a da ponovno ne kupim i čaj od lavande. Moguće ga je kupiti i u čajotekama kod nas. Iako je kod nas lavanda tradicionalno popularna za izradu aromatičnih ulja, sapuna i drugih kozmetičkih preparata, nažalost nije toliko popularna kad je čaj u pitanju. Čaj od lavande naravno ne morate kupovati, možete ga pripraviti i od one ubrane i posušene.

Čaj od lavande  aromatičan je ali blagog okusa ako se pravilno pripremi. 1 žličica cvjetića prelije se s oko 200 ml kipuće vode, poklopi i pusti odstajati 5 minuta. Za "medicinski učinak" preporuča se 10 minuta ali će čaj biti gorak. Može se dodati med, šećer, čak i mlijeko, a može se miješati i s drugim čajevima, npr. earl grey ili english breakfast čajem,ili npr. kamilicom, drugim crnim čajevima itd. Za početak, najbolji je čisti i vrući. Nemojte ga puštati da se ohladi jer će okus biti znatno drugačiji.


Čaj od lavande može pomoći prilikom nesanice, za opuštanje, glavobolje, Medicinske su beneficije lavande već dugo i svima nama poznate tako da ovim člankom prvenstveno želim obratiti pažnju na ovaj čaj i činjenicu da je vrlo dostupan. Volite li miris lavande, sviđat će vam se i ovaj čaj. U slučaju da vam okus ipak ne odgovara, možete ga iskoristiti i za npr. ispiranje kose. Jedna šalica čaja od lavande svakako garantira ljepši i bolji san.

Lavanda je popularna i za kuhanje tako da uz čaj od lavande preporučam i kolačići od lavande i limuna. Recept možete vidjeti ovdje:
http://www.motherearthliving.com/cooking-methods/cooking-with-lavender-lemon-cookies.aspx

Predlažem malo više lavande a malo manje šećera. Kolačići i čaj za jedan savršeni "tea time" predvečer kad su većini pravi čajevi prejaki ili neprihvatljivi zbog teina.

Skladištenje čajeva, bolje reći - pravilno skladištenje čajeva, najviše će utjecati na rok trajanja i kvalitetu čaja kojeg ste kupili. Najvažnije je voditi računa da čaj ne bude izložen suncu (svjetlu i toplini), da bude dobro zatvoren jer jako lako prikuplja mirise i gubi vlastiti, da bude dalje od svih izvora topline kao što je npr. pećnica te da ne bude izložen vlazi. Dakle, trebalo bi ga držati na tamnom suhom mjestu s dobrom ventilacijom, po mogućnosti u prikladnim posudama. Ako kupujete veće količine čaja, izdvojite onoliko koliko je potrebno za svakodnevnu upotrebu u nekom kraćem roku a ostatak dobro zatvorite i spremite na prikladno mjesto. Velika je greška stavljati čaj na sunce, makar bio i u originalnoj vrećici, jer će i u roku od sat vremena sigurno promijeniti okus i izgubiti kvalitetu, posebice radi li se o bijelom i zelenom čaju. Čaj se može držati i u hladnjaku, pogotovo ako u zraku ima mnogo vlage. Ako se odlučite za ovu opciju, podijelite čaj u manje paketiće koje možete iskoristiti u nekom razumnom kraćem periodu, dobro ih zatvorite i čuvajte u hladnjaku tako dugo dok ga ne odlučite početi koristiti. Nakon što čaj izvadite iz hladnjaka, skladištite ga na tamnom i suhom mjestu dok ga ne popijete.

Različite vrste čajeva imaju i različit rok trajanja. Zeleni čaj u pravilu ima "rok trajanja" 12 mjeseci. Nakon otvaranja vrećice, taj će se rok skratiti i biti oko 6 mjeseci. Kad govorim o otvaranju vrećice, mislim on čajeve koji se prodaju u originalnom pakiranju, zatvorenoj vrećici/metalnoj kutijici ili sličnoj ambalaži. Čajevi koji se drže u velikim metalnim kutijama i prodaju po gramima često mogu biti slabije kvalitete i iz razloga što se te kutije često otvaraju. Za skladištenje čaja najbolje bi bilo koristiti posebne kutije za tu namjenu, keramičke, metalne ili plastične koje se mogu dobro zatvoriti po mogućnosti s vakuumskim zatvaračem za čajeve koje želite skladištiti na više mjeseci. Što se tiče vrećica, najbolje su vrećice s posebnom izolirajućom folijom i zatvaračem. S druge strane, pu'er čaj najbolje je skladištiti u neglaziranim keramičkim posudama (listići) ili originalnim kutijama, bambusovom lišću, papirnatim omotima za kompresirane pu'er čajeve.

Oolong čajevi mogu stajati duže od zelenih. Većina "zarolanih" oolong čajeva uglavnom se prodaje u vakuumiranim vrećicama iz istog razloga. Neke vrste oolong čajeva traju godinama i te vrste obično nose naziv "aged". Crni čajevi mogu izdržati duže i od oolong i od zelenih čajeva, otprilike dvije godine. Što je veći stupanj oksidacije čaja, to će i njegov "rok trajanja" biti duži. Pu-er ima rok trajanja koji se mjeri u godinama i desecima godina. Što su stariji, to su bolji i to se odnosi prvenstveno na "sirove" pu-er čajeve kojima je potrebno vrijeme da "dozriju" na prirodan način. Tu opet postoji čimbenik skladištenja. Prvi će okus i miris izgubiti aromatizirani čajevi. Ako imate čaj kojemu je istekao rok trajanja napisan na vrećici, to ne znači da ga morate baciti. Ako još uvijek ima miris i boju i kvalitetu i nema plijesni, neće se dogoditi ništa loše skuhate li ga. U najgorem slučaju, možete ga iskoristiti za npr. zalijevanje cvijeća.
Dakle, bijeli i zeleni čajevi posebno su osjetljivi, oolong čajevi ovisno o stupnju oksidacije, dok će crni te posebice pu-er izdržati najduže.

Uskoro i mala usporedba istog čaja skladištenog na ispravan i neispravan način.

Kako većina zna da me posebno vesele čajevi sa raznih strana svijeta, često kao suvenir dobivam čaj. Tako se u mojoj kolekciji pronašao i čaj iz Kenije, proizvođača Ketapa (Kenya Tea Packers), imena Safari Pure tea. Riječ je o crnom čaju iz Kenije u obliku granula. Moram priznati kako mi afrički čajevi još uvijek predstavljaju novost s obzirom da me čaj zanima više iz onog estetskog i kulturološkog aspekta a tu Kina i Japan nemaju konkurencije. Čaj u Keniji uzgaja se uglavnom radi profita i uglavnom je to crni čaj ali proizvodi se i zeleni i bijeli čaj. Iako je vrlo popularan i u Keniji, čaj se uglavnom izvozi te koristi za razne mješavine u Americi, Europi, itd.

Safari Pure tea vrsta je CTC čaja, tj. cut, twist, curl, što se odnosi na oblik obrade čaja koja se prvenstveno počela koristiti kako bi se povećala količina čaja koji se može zapakirati u jednu vreću. Znači, ne postoje jasno vidljivi listići kao npr. kod kineskih crnih čajeva, već se radi o sitnim stisnutim zarolanim "kuglicama" tj granulama što je jasno vidljivo na slici. Na isti se način obrađuje i npr. Assam crni čaj. Ova je metoda pogodna za proizvodnju čaja iz listića manje kvalitete, iako i ovdje postoje oni visoke kvalitete.

Za pripremu ovakvih čajeva preporučuje se koristiti jednu vrhnatu čajnu žličicu za 200ml kipuće vode i ostaviti 4 minute. CTC čajevi u principu se ne prelijevaju više od jednom, no moguće je ukoliko se radi o malo kvalitetnijem čaju. Ja se nikako ne mogu prisiliti da bacim listiće i uvijek moram probati bar još jednom. Drugi puta listiće treba ostaviti duže u vodi, na 8 minuta ili duže, i čaj je dosta slabiji ali još uvijek ima određenu aromu. Mokri listići tj. mokre granule ne povećavaju se volumenom tako da je i to jedan od razloga da su prigodne za filtar vrećice. Čaj je tamne intenzivne boje, jakog mirisa i okusa, pomalo gorak. Okusom odgovara zamišljenom okusu afričkog crnog čaja. Za jutro savršen kao zamjena za kavu, popodne savršen uz malo mlijeka i kockicu smeđeg šećera.

Uz za nas standardni način, u Keniji je popularan i chai, koji je većini vjerojatno poznat kao indijsko piće. Iako kenijska varijanta ne koristi začine, priprema je slična pripremi indijskog chai-ja. Kenija je tako iz Indije posudila način pripreme a iz Velike Britanije naviku ispijanja čaja. Više o chai-u, kenijskom i indijskom, uskoro.

Zbog nedostatka vremena, često radim i preduge stanke između članaka. U međuvremenu, čajevi su uvijek tu, ovaj put u obliku kolača. Čaj od osmanta i puding :)

Oriental Beauty ili Dongfang meiren (kin: 東方美人茶,  pinyin: Dōngfāng měi rén chá) čaj spada u oolong čajeve. U doslovnom prijevodu ovaj se čaj zove istočna ili orijentalna ljepotica, a koriste se još i nazivi Baihao wulong cha (kin: 白毫烏龍茶, pinyin: Báiháo wūlóngchá) zbog bijelih vrhova. Ovaj čaj potječe iz Tajvana iz pokrajine Hsinchu . Stupanj fermentacije ovog čaja je oko 60-70% te je bliže crnim nego zelenim čajevima što je vidljivo i po boji listića te aromi.

Suhi su listići smeđi s jasno vidljivim bijelim vrhovima. Miris podsjeća na crni čaj i bijeli Bai mu dan čaj, budući da se radi o jače fermentiranom oolong čaju. Legenda kaže da je ovaj čaj dobio ime od same engleske kraljice na kraju 19. stoljeća koja mu je dala ime Orijentalna ljepotica. Nastao je sasvim slučajno, na usjevima koje su izjeli cvrčci kao čaj napravljen od otpada kojeg je jedan farmer uspio prodati za visoku cijenu trgovcu John Doddu. Cijena ovog čaja je za naše pojmove visoka - čaj proizvođača koji se nalazi na slikama košta 240 kuna 100 grama. Listići se beru dok su mladi, u ljeto, tek nakon što su bili izjedeni od malih cvrčaka koji su započeli proces oksidacije. Beru se samo dva najbolja listića s bijelim pupoljkom u sredini, što se jasno može vidjeti nakon korištenja.



Preporučam pripremiti na sljedeći način:

Za prvo prelijevanje koristite vodu zagrijanu te ohlađenu na 80-90 stupnjeva. Isperite čajnik i šalice kipućom vodom. Preporučam korištenje pravih čajnika, nikako filtar vrećica. Prelijte 10 grama listića sa oko 120ml vode. 10 grama su otprilike dvije čajne žličice. Koristite li pravi čajnik ili gaiwan, napunite ga barem do polovice ili 3/4 suhim listićima. Prvi i drugi put ostavite 1-2 minute, svaki sljedeći duže. Listići se mogu iskoristiti više puta a najbolji će rezultat biti sa prva tri prelijevanja.



Mokri listići pravi su užitak za oko. Jasno su vidljivi pupoljci i listići, pravilnog oblika, svijetlo smeđe boje i vrlo, vrlo intenzivnog mirisa. Miris mokrih listića doslovno je u stanju ispuniti cijelu prostoriju. Čaj je intenzivne jantarne boje i jakog ali slatkastog okusa koji je izuzetno teško opisati. Sasvim drugačiji od standardnih oolong čajeva najrasprostranjenijih kod nas.

Oriental Beauty je jedan od čajeva za lagano uživanje - u boji, mirisu i okusu.

Budući da snijeg i dalje ne prestaje padati, odlučila sam se za malo proljetnog, cvjetnog ugođaja uz rascvjetani čaj.

Naziv ovog čaja moguće je prevesti na mnoge načine. Na engleskom ga zovu najčešće Blooming tea ili Flowering tea (ili Art tea, Display tea, Artisan tea, itd itd...) a u kineskom Gongyi cha (kin: 工艺茶, pinyin: gong1yi4 cha2, izrađen čaj) ili Kaihua cha (kin: 开花茶, pinyin: kai1hua1 cha2, doslovno cvjetajući čaj). Potječe iz kineske pokrajine Yunnan ali danas se proizvodi i u drugim pokrajinama (Yunnan, Fujian, Anhui...). Reklamiraju ga kao čaj koji je ekskluzivan, poseban, skupocjen...


Povijest ovog čaja nije sasvim jasna kao što je zapravo situacija s mnogim čajevima. Neki kažu da je star tek dvadesetak godina, neki kažu dvjesto. Na zapadu je počeo popularnost uživati tek prije koju godinu i postao pravi hit. Ipak, postoje zapisi koji govore da su za vrijeme dinastije Song (960.-1279.) caru za zabavu pripremani čajevi s listićima na koje su se vezali cvjetovi. Ipak, car te čajeve nije nikad pio jer su bili loše kvalitete i lošeg okusa. Čajevi vrhunske kvalitete ipak se mogu puno bolje iskoristiti.

Za izradu ovog čaja koriste se cijeli listovi (uglavnom zeleni ili bijeli) i cvjetovi uglavnom jasmina, kuglastog šćira, krizanteme, ruže, nevena... Cvjetovi i listovi povežu se skupa u kuglicu (ili stožac, gljiva, disk, srce...) na način da tvore neki oku privlačan oblik kada se preliju vrućom vodom i "rascvjetaju". Broj listića kreće se od otprilike 20 do 60 a cvjetova unutar listića uglavnom od jednog ili dva, ponekad tri. Tim je čajevima potrebno nešto više vremena kako bi se pokazali u punom sjaju a njihova ljepota proizlazi baš iz procesa "cvjetanja" u vodi. Osobno smatram kako su privlačniji oku nego nepcu, baš zato jer je vrijeme teško kontrolirati, potrebna je vruća voda i to na barem 3 minute, ali i sam proces izrade više pažnje posvećuje izgledu nego okusu. Neki od tih čajeva mogu biti i dodatno aromatizirani jasminom bez obzira koji cvijet sadržavali u sredini. To je stoga što jasmin ima jaču aromu od one koju bi jedan cvijet unutar listića mogao imati ali i općenito prikriva okus.


Za pripremanje se uglavnom koriste čaše. One za vino ili deserte su prikladnije jer će čaj izgledati još ljepše, ili stakleni čajnik ili stakleni gaiwan. Ubacuje se uvijek jedna kuglica čaja, nikad više. Koristi se uglavnom oko 150-200 ml vode temperature oko 90 stupnjeva i pusti odstajati 2-5 minuta. Koristite što ljepšu čašu/šalicu, uvijek prozirnu.

Čaj je blijedo zelene boje a "listići" se mogu preliti više puta. Neki proizvođači za svoje "kuglice" navode da se mogu prelijati i do 5-6 puta i da je najbolje koristiti vruću vodu od 100 stupnjeva do čak 8 minuta. Najbolje je pustiti i pratiti.

Što se tiče cijene ovog čaja, ona ovisi o kvaliteti. Ipak, nisam sigurna postoji li kod nas ovaj čaj ili ne. Ako postoji, budite sigurni da u njegovu kvalitetu i cijenu prije nego ga odlučite kupiti. Oni jeftiniji koštaju do 5 kuna za kuglicu. Kao i sa svim drugim čajevima, i ovdje postoje različiti razredi kvalitete. Iako se svugdje spominje kako su ovi čajevi ručno izrađeni, naravno da postoje i varijante koje nisu ručno izrađene. Potrebno je samo nekoliko minuta kako bi se vidjela rasprostranjenost i popularnost ovog čaja i bilo bi nemoguće proizvoditi tako velike količine ručno i za izuzetno nisku cijenu. Neki od ovih čajeva i dalje se pripremaju samo da budu oku ugodni i ti će biti mnogo jeftiniji. Najpametnije bi bilo ovakav tip čaja kupovati preko posebno specijaliziranih velikih stranih prodavača koji svoje čajeve naručuju direktno iz Kine, nikako preko preprodavača. Budite oprezni prilikom kupnje jer ovaj čaj kod nas još uvijek nosi pridjev "ekskluzivan", "jedinstven", "skupocjen", "vrhunski", te postoji vjerojatnost da će i cijena biti u skladu s opisom a ne kvalitetom.

O mnogim čajevima, pogotovo kineskim postoje legende o njihovu nastanku ali nema stopostotnih činjenica. Tako je i bolje jer čajevi koji su uspjeli održati kvalitetu i reputaciju toliki niz godina da se o njihovom nastanku mogu pričati legende zasigurno zaslužuju da ih barem jednom probamo. S druge strane, poznavajući legendu, možemo se barem na trenutak vratiti u prošlost osjetiti dašak nepoznate kulture, ispijajući šalicu čaja koju su jednom davno, negdje davno ispijali sasvim nepoznati ljudi.

Đumbir je jedna od onih biljaka za koju su gotovo svi u današnje vrijeme čuli. Tako joj se i egzotičnost se polako gubi svakodnevnom upotrebom. Gotovo nema više supermarketa u kojem se ne može pronaći svježi đumbir.


Đumbir (Zingiber officinale) je poznat širom svijeta: jiang na kineskom, ingver na slovenskom, ginger na engleskom, shouga na japanskom. Koristi se ponajviše u azijskoj kuhinji otkuda i potječe. U Aziji ali i Europi može se pronaći kao dodatak mnogim jelima, juhama, kolačima, čajevima, alkoholnim pićima, slatkišima... U Japanu je poznat i gari, ukiseljeni đumbir koji se jede sa sushijem, tj između zalogaja kako bi pročistio okuse. Na zapadu, ali i istoku, popularan je Ginger Ale, takozvano "đumbirovo pivo". Uz njegovu rasprostranjenu upotrebu kao začina, đumbir se svi više koristi i kod nas kao lijek. Vrlo je dobar kod upala, želučanih problema, sprečavanja prehlade, jačanja imuniteta i podizanje energije... U zadnje je vrijeme počelo kružiti sve više i više recepata s đumbirom u svrhu sprečavanja prehlade. Zapisi potvrđuju da se u Kini iz tih razloga koristio još u četvrtom stoljeću. Pomaže i u sprečavanju boli u mišićima kao posljedice tjelovježbe te se u tu svrhu preporuča uzimati 2-4 grama đumbira dnevno. Vidljivo je da đumbir djeluje uglavnom preventivno pa je poželjno uključiti ga u prehranu što češće. Kao osoba koja đumbir konzumira svakodnevno, mogu sa sigurnošću reći da recepti za sprečavanje prehlade djeluju. Na internetu se može pronaći mnogo informacija o đumbiru, pa da ne duljim, prelazim na uradi-sam verziju čaja od đumbira i usporedbu s čajem iz filtar vrećice.


Recept koji predlažem je onaj za čaj, budući da želim pisati isključivo o čajevima (iako mogu vrlo rado natuknuti i ostale vrlo dobre načine konzumiranja đumbira). Čaj od đumbira (iako pripremljen na različite načine), ljudi piju diljem svijeta - u Kini, Filipinima, Kongu, Japanu...

Radi male usporedbe pripremila sam i čaj od đumbira iz filtar vrećice. U malim je staklenim čašicama sadržaj filtar vrećice i svježi đumbir od kojeg su čaj napravljeni. Samo zaključite koliko sadržaj filtar vrećice može biti zdrav.


"Uradi-sam" čaj priprema se tako da se jedan manji gomolj đumbira oguli i nareže na tanke šnite. u 4dcl vode taj se đumbir kuha 10-15 minuta. Nakon 15 minuta ugasite vatru i pustite odstajati još dodatnih 5 minuta te izvadite đumbir a u "čaj" ulijte sok dviju iscijeđenih naranča (ili limuna) i dodajte smeđi šećer ili med.

"Filtar-čaj" kuha se tako da se jedna vrećica prelije sa oko 2dcl vode i pusti stajati 5-8 minuta. Prema uputama.

Bez dodanog šećera i bez naranče, i jedan i drugi imaju približno istu boju ali svježi je gušći. Po mirisu se odmah može prepoznati razlika. Čaj iz filtar vrećice ima miris po papirnatoj filtar vrećici i ničemu više. Okusa isto nema previše, možda se tek malo osjeti da bi to tu negdje trebao biti đumbir. Pravi čaj ima intenzivan i miris i okus, možda za neka nepca previše ljut. Kako bi se smanjila ljutina, smanji se količina đumbira ili vrijeme kuhanja. Ljutina đumbira je posebna vrsta ljutine, pomiješana s notama citrusa i svježinom, različita od one koju ima čili. Ako vam se okus ne sviđa, uvijek možete dodati malo više meda ili malo manje đumbira.


Ovo je jedan sasvim jednostavan recept, ne traži previše vremena ni truda a jako je dobar za zagrijavanje nakon višesatnog igranja s lopatama u snijegu.

OPREZ - nemojte pretjerivati s đumbirom, maksimalna doza je 4-5 grama dnevno.

Earl Grey (negdje Earl Gray) jedan je od najpoznatijih čajeva u Europi. Earl Grey spada u crne aromatizirane čajeve. Kao široko rasprostranjen i dobro prihvaćen čaj na zapadu, pridobio je i određen ugled. Poznat je i kao osobni odabir kapetana  Jean-Luc Picarda iz Zvjezdanih staza.

Earl Grey čaj prvi se puta počeo spominjati sredinom devetnaestog stoljeća. Legenda kaže da britanski premijer Charles Grey početkom devetnaestog stoljeća za vrijeme misije u Kini spasio život carskom službeniku koji mu je zauzvrat poklonio crni čaj koji je tek kasnije aromatiziran. Druga verzija kaže da je carski službenik čaj osobno izmislio i aromatizirao.  Treća verzija kaže da je isti taj Charles Grey spasio sina carskog službenika. Četvrta verzija kaže da Charles Grey nikada nije ni bio u Kini... Peta verzija... Uglavnom, ovu legendu prenose britanski proizvođači čaja, dajući mu tako još malo mističnosti. Prava istina o nastanku je zapravo nepoznata a ono što je poznato je da se u Kini bergamotka nije koristila za aromatiziranje čajeva. Tradicionalno, kineski čajevi aromatizirani su jasminom, osmantusom, ginsengom, ličijem, magnolijom, što Earl Grey čini čajem koji su napravili Europljani prema svom ukusu. Tomu vrlo vjerojatno može zahvaliti za svoju popularnost.

Earl Grey je crni čaj aromatiziran uljem bergamota (bergamotka). Bergamotka je citrus koji potječe (i uzgaja se) u Kalabriji, Italija. Zanimljivo je kako se ulje bergamota koristi u aromaterapiji u svrhu smanjenja stresa i depresije. Ima li boljeg savjeta nego preporučiti Earl Grey za malo popodnevnog opuštanja?



Danas Earl Grey možemo naći od bezbroj različitih proizvođača, u filtar vrećicama i u listićima, s više ili manje ulja bergamotke, s dodanim drugim aromama uglavnom drugih citrusa, u zelenoj varijanti, itd... Zbog intenzivne arome Earl Grey se koristi i u brojnim receptima, uglavnom za kolače, kao već pripremljen čaj ili usitnjeni listići. Jaka aroma dopušta proizvođačima korištenje listića lošije kvalitete te veću dostupnost i vrlo niske cijene čaja. Intenzivna aroma ulja bergamotke može vrlo dobro prikriti aromu crnog čaja i kvalitetu. Uglavnom se koriste crni čajevi iz Kine ili Šri Lanke.

Iako se ovaj čaj teško može krivo pripremiti, dobro je barem pokušati pripremiti ga na pravi način. Prvo i osnovno, uvijek je najbolje koristiti pravi čajnik a za ovaj čaj preporučam porculanski. Čajnik je potrebno zagrijati tako da se u njega ulije i zatim izlije vruća voda. Potrebno je staviti onoliko čajnih žličica čaja koliko će se šalica napuniti iz čajnika te još jednu "za čajnik". Čaj se prelije kipućom vodom i pusti odstajati 4 do najviše 5 minuta. Kako se radi o europskoj varijanti aromatiziranog čaja, podrazumijeva se da se pije i na europski način - zaslađen. Dodati se može šećer, med, agavin sirup... Earl Grey je odličan i sa ali i bez mlijeka.

Kao i kod svih drugih zapadnjačkih aromatiziranih čajeva, listiće je najbolje iskoristiti samo jednom jer će s drugim prelijevanjem rezultat biti puno lošiji.

Uz Earl Grey čaj savršeno pašu i Earl Grey čajni kolačići.